Umjetnost i umjetnikova života

Često se pitao od nas, zašto smo naslikao naše murals i dali smo iscrpan prikaz zašto u našoj knjizi People's Gallery. U izvadak ispod Solženjicin baca jarki svjetlo na razlog zašto umjetnici ne mogu pokloniti nasilje bilo kojem obliku je potrebno i zašto je sloboda govora se život i duh umjetnosti i nacije kolektivnog života. Umjetničkog izražavanja nije samo glas pojedinca ali glas naroda i glas čovječanstva. On je znao dovoljno dobro, kao i mi, da te snage nasilja nad njega i istinu govori ne proizlaze iz temelja, ali iz političke igre-majstora i birokratske funkcioneri koji su držati vlast "zakonski" ili na drugi način s vrha. Tek kada mediji korova klasne povlastice i privrženost iz svoje uredničke politike i demokratskih načela implantata oni trebali braniti ćemo imati slobodu govora pravilno. Ali to, naravno, kada je i točkovi otpadaju, a istina preuzima od medija inducira duboku narkozu i kolektivne hipnoze. I to je previše kada oligarha, diktatorski rukovoditelji i neizlječiva narcissists drži poitical ureda područje na ono što ih drži na vlasti u prvom redu - pištoljem. Čuj od nekoga tko je platio skupo je ono što mnogi među vama striding meekly off na svoje mjesto rada, ljuljanje aktovke, trimly odjeven i uvijek, tako ponosni na svoju težinu i društvene pripadnosti Luciferian su pakla-savijena u sprječavanju - vaša sloboda izražavanja - Vaš kreativni prvorodstvo - slobodu govora!

ALEXANDER Solženjicin

"Jedna riječ istine ..."

Njegov govor Nobel 1970

"Ali jao betide da narod kojemu književnost prekida smetnje sile. To nije samo kršenje "slobode tiska", to je zaključavanje od National Heart, uređuju nacionalne memorije. Takav narod ne sama sjećam, ona je lišena svoje duhovno jedinstvo, i premda je stanovništvo navodno imaju zajednički jezik, sugrađana iznenada zaustavi razumijevanju eachother. Mute generacija živjeti svoje živote i umrijeti bez govoreći, bilo na vlastitu ili buduće generacije. Ako je takav geniji su Ahmatove ili Zamyratin se ventilatora na životu za vrijeme trajanja njihovog života, ako su osuđeni za stvaranje u tišini sve do groba, bez rasprave bilo kakav odgovor na to što su napisali, onda to nije samo njihova osobna nesreća, ali duboko tragediji cijele nacije - i previše, opasnost za cijelu naciju. A u nekim slučajevima to je opasnost za cijelu čovječanstva .... Kada je cijela povijest prestane biti shvatiti zbog koje tišina. "